
Mogu li se samo osobe koje imaju lijep rukopis baviti kaligrafijom? Je li istina da osobe s lošim rukopisom ne mogu pisati kaligrafiju? Je li za kaligrafiju rukopis prepreka, saveznik ili ništa od navedenog?
Da, riječi lijep i loš u prethodnom odlomku namjerno sam napisala ukošenim slovima – zato što svatko od nas ima vlastite kriterije prema kojima nešto označava kao više ili manje lijepo. To što svoj rukopis možda smatrate lošim ne znači da je on doista takav. Ili ako svoj rukopis smatrate odličnim, to ne mora biti garancija da ćete brzo ovladati kaligrafijom. Kako i zašto? Da bismo došli do odgovora, prvo moramo razumjeti što je rukopis a što kaligrafija.
Jedna od definicija rukopisa kaže da je to svaki tekst napisan rukom. Cilj rukopisa je zapisati tekst na brz, jednostavan i čitljiv način te time prenijeti poruku ili informaciju. Kad nešto zapisujemo svojim rukopisom, bitno nam je samo da zabilježimo ono što trebamo. O umjetničkom dojmu ne razmišljamo. Od estetike važnija je funkcionalnost.
Kaligrafija je, s druge strane, umjetnost ručnog oblikovanja prekrasnih simbola i dobrog organiziranja istih. To je skup vještina i tehnika pomoću kojih se riječi pozicioniraju i zapisuju tako da pokazuju harmoniju, sklad, ritam i kreativnost. Cilj kaligrafije je stvoriti umjetnički rad, ostaviti umjetnički dojam, izazvati reakciju i iskomunicirati dublje značenje koje kaligraf kao umjetnik prenosi promatraču svojega djela.
Kad pišemo rukopisom, ne razmišljamo previše o tome na koji ćemo način napisati koje slovo. Često zapravo u jedan potez uguramo što više slova kako bismo što manje odvajali pisaljku od papira. Pišemo brzo, a pisaljku držimo u kojem god položaju želimo.
Kaligrafiju pišemo polako. Jako. Polako. Pisaljku pritom uvijek držimo pod određenim kutom u odnosu na papir (za one radoznale, to je 45 stupnjeva 🙂 ). Pomno planiramo gdje ćemo, što i kako napisati, a svako slovo gradimo i oblikujemo potez po potez – u skladu s kaligrafskim pravilima.
Dakle, kaligrafija nije isto što i prekrasan rukopis. Zapravo, možemo ići toliko daleko i zaključiti da kaligrafija uopće nije rukopis (u smislu u kojem tu riječ doživljavamo kad razmišljamo o načinu pisanja) te da jedno s drugim nema veze. Jedina zajednička točka im je da se pišu rukom. Kaligrafija je posebna vještina, način oblikovanja osnovnih poteza i njihova spajanja u slova, slova u riječi, riječi u umjetnička djela.
Ipak, kaligrafija može poboljšati vaš rukopis ako se tijekom pisanja sjetite usporiti i u njega unijeti nekoliko kaligrafskih pravila.
kaligrafija ≠ (prekrasan) rukopis
Iskreno, ovo je jedan od mitova o kaligrafiji koje najviše volim razbiti! Sasvim sigurno možete biti uspješan kaligraf čak i ako je vaš rukopis loš.
Ako i dalje niste uvjereni da je to istina, slobodno se pridružite jednoj od mojih sljedećih radionica Osnove kaligrafije i pogledajmo zajedno što još možemo naučiti, uočiti i zaključiti o kaligrafiji (i vašem rukopisu).